Moja sadašnjost

16.12.2010., četvrtak

Zajebancija, ha?? moš si misliti....

Gade mi se licemjerni ljudi. Povraća mi se od njihovog zavaravanja sebe samih i okoline. Konstantno prcanje u smislu zajebancije prelazi sve granice. Zašto svoje probleme i frustracije iskaljuju na meni. Boli me k... šta im u životu ne cvjetaju ruže, a kome uopće cvjetaju?! I onda umjesto da rade na sebi, kroz sarkazam i kakti neku zezanciju tlače mene. Jel ja to njima radim??? Ne, jer nisam takva osoba i ne zamaram ljude sa svojim glupostima, ali čim nešto nanjuše ko vukovi se obruše na to i ne staju. Ne znaju oni za bonton ili sram. Možeš ih ušutkati jedino ako njih same počneš prcati ili ih zatučeš. Ne reagiraju na lijepu riječ. Kada im kažeš vidi stvarno pretjeruješ daj prestani. Kao da kroz jedno uho uđe kroz drugo izađe i slijedi nova runda zajebavanja. Kada će više biti dosta, kada će im više dosaditi???
Ova recesija kao da je izvukla ono najgore iz ljudi, svi su tmurni, nezanimljivi, naporni i zajedljivi. Gade mi se, sa gnušanjem ih gledam i kao da vidim gubavce!

- 18:20 - Samo daj... (0) -

06.08.2008., srijeda

Novi vidici

Toliko dugo nisam pisala da mi je riječ inspiracija postala nepoznanica. Sada mi prsti lete po tipkovnici i pokušavaju pronaći onaj stari jenjali plamen koji je buktao strašću. Život mi se promjenio, zapravo one svakodnevne stvari su ostale iste,još studiram, obitelj na mjestu, a ostalo je promjenilo dimenziju. Sa nekim prijateljima sam prešla na novi nivo a sa nekima na žalost nemam nikakvog kontakta. Ljubavni život je krenuo neočekivanim putem. Od raskalašenosti sam prešla u ozbiljnu vezu. Za mene novo, opasno i totalno ne istraženo područje. Promjenio me. Zapravo sam dopustila da me ponese njegova struja. Neke nove stvari su mi postale privilegij. Žongliram između naših svjetova. Pokušavam ga što više upoznati da bi vidjela da li tu postoji mjesta za sve ono šta ja nosim na svojim plećima. Za sada je prihvatio najteže stvari, a za ostalo ćemo lako.
Trenutno se koprcam u svili prihvaćenosti. Za njih sam već strina i šogorica i sve ostale nazive koje dobiješ udajom. To mi tjera osmjeh na lice, ali s druge strane me prođu trnci jer nisam sigurna da li sam spremna na tu obavezu i toliki stupanj privrženosti. Bojim se da ne izgubim sebe, svoju slobodu razmišljanja i prihvaćanja nesvakidašnjih ponuda. Strah me da će u svaku moju odluku biti uključen on. Da li otići na more na tri tjedna i uživati po dobrom starom običaju ili ostati tu uz njega i pripremati ispite?!

...možda mi sutra sine neka deseta solucija koja će uskladiti sve moje želje...

- 01:33 - Samo daj... (0) -

22.05.2008., četvrtak

Sunce u životu

- 13:48 - Samo daj... (2) -

30.12.2007., nedjelja

U mislima

Snijeg je još uvijek tu. Fale mi određene osobe. Određeni pogledi i fragmenti smijeha... Nije lako izgubiti osobu, kamoli njih više. Praznina se širi, jednom će prevladati. Pogreške se trebaju plaćati. Svijesna sam toga. Samo, do sad sam se provlačila ne kažnjeno, i sustiglo me. Moralo je. Borila sam se protiv tih osjećaja, ali bili su prejaki. Prepustila sam se. Onda je završilo. Izblijedilo. Postalo istrošeno. Život ide dalje, ali ništa nije kao prije, niti će ikada biti. Fokusiram se na ono što nisam uništila. Što nisam povrijedila i razočarala. Ali strah me same sebe. Odlučila sam! Nikoga ne puštam preblizu. Radi njihove sigurnosti. Jer ja sam pijavica-mirna, a zatim destruktivna-
Novi ljudi ulaze u moj život, neki su se već raskomotili. Paše mi to...novi izazovi.
Uvijek pogazim svoju riječ, zato više ništa sebi ne obečavam, glupo je. Sinoć isto, ponovo sam se predala pohoti. Prividnom uzbuđenju i trenutnoj sreći.

- 20:30 - Samo daj... (1) -

10.11.2007., subota

Rumunjska

Malo slikica iz Rumunjske:

Prijevoz u Rašnovu

Tvrđava i crkva u Rašnovu

Drakulin dvorac, u blizini Brašova

Unutrašnjost dvorca Bran

Atmosfera oko dvorca

Brašov-glavni grad Transilvanije

Toranj u Brašovu

Pravoslavna crkva u Brašovu

Pravoslavna crkva u Rašnovu

Dvorac u Sinai-gradu blizu Brašova, na putu prema Bukureštu

- 13:33 - Samo daj... (1) -

Suša

Sreću u trenu ubija
pakosan pogled!

Život te sjebe uvijek,
pa zašto ne i sada
kada se sve čini idilično.

Ljudi imaju moć
kojom gaze druge.

Zašto bi sami bili jadni u svijetu gadosti?

- 13:08 - Samo daj... (0) -

12.08.2007., nedjelja

Škakiljanje

Ruka je odavala strast
srce je buktilo
pogled prodoran i snen

Riječi su se vrpoljile, otkrivale tajne
um prihvaća poraz nad osjećajima
neznanci u trenutku postaju jedno

Spone među srcima postaju jače
vrijeme je da ih se raskine
tuga prevladava, oduzima svijetlo

Sjeta je opkolila život, guši ljubav
spore mraka gnjezde se u srcu
tijelo krvari, ali u daljini iskra gori.

- 23:32 - Samo daj... (1) -

27.06.2007., srijeda

Kad pada kiša...

Imam potrebu nešto napraviti. Želim ostvariti neki cilj. Želim iskoristiti snagu svog tijela i moć uma.
Želim se kretati slobodno, bez razmišljanja i prepreka. Želim živjeti. Moram promjeniti sebe. One loše stvari koje su mi trenutno postale normalne, a prije su bile tabu teme. Ali najteže je raditi na sebi, promjeniti nepromjenjivo. Ostaviti stare poroke i navike i priječi na nove, po mogućnosti manje destruktivne.

Zašto protiv svoje volje da budem svetica? Kad je dolje bolje, kad je dolje akcija...

- 17:54 - Samo daj... (0) -

08.04.2007., nedjelja

...divno je...

Lijepo je živjeti...bar trenutno...

Sunce sija
ptice pjevaju
borovi se njišu
galebi ne lete,
a mogli bi
živica se zeleni
...miriši.

Tako je izgledalo današnje jutro. Iva trza gitaru ja izmišljam pjesme, a Nada u pozadini nešto mromori. Zatim Nada okine žicu i otpjeva predivnu pjesmu i ja utonem u blažen polusan. Iz snova me budi muk i priprost smijeh krhke djevojčice. Improvizacija je počela.
Malo odmaramo pa nastavljamo u revijalnom tonu. Nada je u elementu. Iva je sustiže. Pjeva se ponovo i radost se širi.

Ah, lijepo je to sve doživjeti!

- 16:07 - Samo daj... (1) -

11.02.2007., nedjelja

Da ili ne...

Jučer sam bila s ekipom u bircu i pričam s poznanicima i skužim kako se sve promjenilo. Sada bez pol beda svako priča o sexu. Ali nisu to normalne priče nego ono totalno se ide u detalje, zapravo se sve zna, ko je kada s kim i u kojoj pozi. Totalno besramno. Prije je bila tu i tamo pokoja otvorena osoba koju nije bilo sram pričati o svojoj intimi. Sada je to hit. I onda zamislim da živim u prošlosti i sjetim se dama u krinolinama i pristojne gospode. I kako se prema ženama odnosilo sa poštovanjem. Kako ih se nikad nije smjelo uvrijediti i jedino što je udvarač smio napraviti je bilo poljubiti daminu ruku. A sada....sada se ekipa bez ikakva osjećaja za privatnost ševi u disku na stolici ili naslonjeni na zid sa totalnim neznancem. Sve je otišlo kvragu. Više nema romantike. Umrla je odavno. Jedini oblik romantike je slavljenje Valentinova. Što je tako uzaludno i toliki marketing. Ekipa samo na taj dan iskazuje posebnu pažnju svojim izabranicima. A šta je sa svim ostalim danima? Cijelu godinu se možemo ponašati ko kreteni i na Valentinovo pokloniti ružu i sve će biti ok?! o ne.... barem ne u mom svijetu. Mrzim pozere i licemjere i ostale glumeće budale.
I jučer sam se našla u nedoumici da li da uopće pričam s takvim ljudima koji cijelo vrijeme misle o sexu, i onda skužiš da to svi rade i da na kraju ne bi imala s kim pričati. I da li onda prihvatiti iskrenost i bolje razgovarati s onim koji ti odmah kaže što želi ili slušati sladunajve pričice i mazanje očiju kad je ispod sve te elokvencije bila i ostala želja za sexom?!
Cijeli svijet je postao prebanalan. Sve se vraća na nagone. Primitivizam se širi poput kuge...nema nam spasa!

Prošli vikend sam bila u Splitu na onom natjecanju. Bilo je ok. Nismo ušle u finale, ali smo se zabavile. Barem ono vrijeme kada nisam učila. Jerbo ponjela sam sve knjige dolje i dok su ostali na tribinama navijali ja sam proučavala teoriju grafova. Ah morala sam...ijako je bilo jako teško skoncetrirati se uz toliku buku i gro ljudi koji te gurkaju sa svih strana. Frendica i ja smo otišle iz dvorane i uputile se u centar. A pošto tamo ima mali milijon uličica naravno da smo se izgubile. Ali bilo je zabavno, lutaš okolo a nema pojma kuda ideš. I dok smo mi švrljale po tom labirintu nazove me trener da se kreće sad, da di smo mi...i počnemo nas dvije trčati i ponovo se izgubimo i nikako izaći iz tog spleta minjaturnih uličica. Ali na kraju smo uspjele izaći. Trener je bio malo ljut jer su nas dva busa čekala, kasnilo se na večeru. Ali isto je nemoguće cijeli dan biti na tribinama, moraš malo noge protegnuti do centra =) Sve u svemu je bilo super. Slovenci su odlični, prejebeno plešu. Nabrijale smo se sad na to i spremamo se za Požegu.
U petak sam bila vani u Močvari, a ujutro sam imala trening i nisam čula ni mobitel ni liniju kad su zvonili. Ne volim izostajati sa treninga, ali isto se ne želim odreći društvenog života. Teško je uskladiti sve te obaveze =)

- 19:34 - Samo daj... (1) -

<< Arhiva >>